Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo i sestre! Svake godine, slaveći radosno Vazmene blagdane, prilika je za učvršćivanje naše vjere i raspirivanje milosne nade koja je u nama!
U svakom čovjeku, kada se nađe pred nevoljama i teškoćama života, budi se strah pred neizvjesnošću, pred nepoznatim. Medijske naslovnice, dnevnopolitička previranja na svjetskoj razini, prirodne katastrofe i bolesti, raseljevanje, demografsko starenje, gubitak vjerskog identiteta… sve to i u nama može izazvati strah pred budućnošću, pred sutrašnjicom, za koju smo se nadali da će biti bolja.
I Kristovi učenici su se tako osjećali nakon Velikog petka, kada su doživjeli prividni neuspjeh smrću svoga Učitelja, preokretom naroda koji Ga je do nekidan slavio i radosno dočekao kao kralja, a sada ga osudio. U strahu su se povukli i razbježali. „A mi smo se nadali“ – reći će razočarano.
No Veliki petak nije bio kraj, ni za Gospodina, ni za naš spas, pa tako nije ni za nas, draga braćo i sestre, niti za pojedinca pred izazovima osobnog života, niti za nas kao zajednicu! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih, i stoga znamo da naša vjera nije uzaludna (usp. 1 Kor 15, 17-20)! Štoviše, u nadi protiv svake nade i mi povjerovasmo, i vjerujemo – nada pak ne postiđuje (usp. Rim 4,18; 5,5)! Jer kao što smo svi zajedničari
Kristovih, ali i međusobnih patnji, tako smo i zajedničari utjehe (usp 2 Kor 1,7)! Kao kršćani, vjernici, kao ljudi kojima je sva nada u Bogu (usp. Ps 62,6), znamo da vjerom pobjeđujemo svijet (usp. 1 Iv 5,4), jer Otac nas uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu (usp. 1 Pt 1,3)!
Nadu novoga života koju ćemo udahnuti u naše obiteljske, župne i biskupijsku zajednicu! Nadu u ostvarenje naših nadanja, koje u konačnici, ovisi i o nama; u kolikoj mjeri se pouzdajemo u Gospodina, i radimo oko svoga spasenja (usp. Fil 2,12)! Uskrs je prilika da ponovno raspirimo i uskrsnemo vlastiti angažman i predanost oko napretka moje zajednice, da poput Apostola na dan Pedesetnice izađemo iz zatvorenih prostora naših života i hrabro, puni Duha Svetoga, izađemo u svoje životne sredine svjedočiti
Krista Raspetoga ali i Uskrsloga – tu najradosniju vijest u povijesti čovječanstva! Krist Uskrsnuli bio je suputnik učenicima na putu za Emaus, i nakon što su ga prepoznali, puni radosti vratiše se svima razglasiti da su susreli Gospodina! Čovjek, ako zaista susretne živoga Boga, ne može mirovati, ne može šutjeti, ne može ne mijenjati svoj život! Susret s Uskrslim šalje i nas u naše životne sredine i zajednice pune radosti i
nove, vječne nade, da ih podignemo, ohrabrimo tužne i razočarane, te primjerom vlastitog života predvodimo svijet Vječnom Uskrsu!
Draga braćo i sestre, Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri, da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga (usp. Rim 15,13)! Da zajednički obnovimo i podignemo naše obiteljske, župne i biskupijsku zajednicu! To možemo učiniti jedino zajedničkim naporima, kao braća i sestre, gdje svaki član naše velike obitelji nosi svoju odgovornost i zadaću!
U zajedništvu s biskupom Đurom Gašparovićem, svima Vam želim sretne i blagoslovljene Vazmene blagdane – bili nam na spasenje i uskrsnuće naše vjere, nade i ljubavi! Sretan Uskrs!
Fabijan Svalina
srijemski biskup koadjutor